O Zagorju

Dobro mi došel prijatel, vu skromni zagorski dom, budi kak doma vu vlastitoj hiži, tu pri pajdašu si svom. V hiži toj kaj si poželiš, to moje srce ti da, Zagorci da su prijateli pravi, to denes celi svet zna.“

Povijest vinarstva u Zagorju vrlo je bogata i burna, vino je stoljećima bilo važan izvor prihoda svih slojeva stanovništva, od zagrebačkog Kaptola i Biskupije, preko slobodnih kraljevskih gradova sve do običnih seljaka kojima je loza bila glavna poljoprivredna kultura. Uz burna razdoblja poput seljačke bune Matije Gupca, kontinuitet uzgoja loze nastavio se sve do današnjih dana. Najznačajnije nasljeđe neprekinute tradicije jest usitnjenost parcela, a Zagorje je, po ukupnoj površini najveća kontinentalna vinska regija.

Tradicionalno mali vinogradi i hobističko vinogradarstvo pogodovali su miješanim sortama loza među kojima se ponekad pronalaze direktno rodni hibridi poput noah i isabelle, a očuvane su i autohtone sorte ovoga kraja (kraljevina, moslavac, belina, zelenac, plavec žuti, šipelj). Moderno vinarstvo je mnoge vinare potaknulo da u vinogradima posade i sorte međunarodna podrijetla  poput chardonnaya, silvanca, sauvignona, pinota bijelog, pinota sivog, graševine i traminca - te tako učine sortiment ovoga kraja vrlo bogatim.